Strah od promjena? Zašto ne, ako nisi sretan, pomakni se, nisi stablo?!

(citat posuđen s buka.com)

Ne volite promjene, iako se život sveo na preživljanvanje?

Grčevito se držite ustaljenih obrazaca, istih ljudi, uhodanih poslova, mjesta i stvari koje vas baš i ne vesele?

Gdje je nestala životna radost, dječji entuzijazam, istraživački polet, zarazan smijeh, nove ideje, talenti, sjaj na licu?

Da li su davno pregaženi uhodanim stazama, poznatim putevima, istim poslovima, utvrđenim mjestima, vezanošću za stvar, ljude i pojave..? Da li je sve poznato, zaista bolje i lakše, od nove stranice, svježe ideje, novih mjesta, neistraženih puteva, građenja iznova?

Da li je u životu važno nekuda stići ili je važno ići? Da li smo ovdje da bismo nekud stigli i ostali ili smo ovdje da bismo neprestano išli? Da li rast i razvoj imaju kraj ili je to zapravo put života? Da li je svaki trenutak života važan ili je važno doći do onoga prema čemu idemo pritom ne osvrćući se?

Da li je važno imati manje ili imati više? Da li je sreća u imanju ili nemanju?

Da li je radost u stvarima, ljudima ili pojavama koje nas okružuju i za koje često vežemo svoje postojanje ili je radost negdje drugdje?

Gdje stanuje prava radost, prava sreća? Kako se do tamo dolazi? Da li neki ljudi imaju više šanse da ju dostignu od nekih drugih, odnosno je li rezervirana samo za odabrane?

Ako je priroda ljudske duše sreća, živimo li život u skladu sa prirodom svoje duše biti ćemo sretni i zadovoljni bez obzira na uvjete u kojima se nalazimo.

Da li znamo što želi naša duša, koji je njen put? Da li poznajemo sebe?

Da li je zaista strah od nepoznatog i neizvjesnog, ono što upravlja našim životom, zapravo pogrešno uvjerenje da poznato, već viđeno, za nas sigurno, stabilno i pod našom kontrolom.

Vjerujemo li da mi kontroliramo stvari u životu?

Da li smo pri tome svjesni da sami niti ne dišemo? Dah, bez kojeg nema života, ne pripada nama, on nam je dan na poklon i bez da išta radimo on je stalno s nama . Onda što točno u životu možemo kontrolirati, a da nam daje sigurnost?

Možemo utjecati na ono što činimo i kako to činimo, a to je ono što ćemo biti. A biti ćemo to i na uhodanim, kao i onim novim i nepoznatim stazama. To je ono što stalno nosimo sa sobom. Jedino je pitanje da li ćemo ići s lakoćom, radošću, djetinjim žarom?

Da li je onda tako riskantno napraviti novi odabir?

Ionako, ‘Na ovom svijetu stalna samo mijena jest’! (Petar Preradović; Heraklit)